Obnova dragocenog nasleđa Studenice

Majstori i restauratori vredno rade kako bi se sačuvao srednjovekovni manastirski kompleks – deo srpske, ali i svetske kulturno-istorijske baštine

U godini kada Srpska pravoslavna crkva obeležava sedam vekova od smrti Svetog kralja Milutina, u manastiru Studenica se obnavlja njegova zadužbina – Kraljeva crkva. Do sredine decembra trajaće radovi na spoljašnjem delu crkve, a potom će se preći i na očuvanje živopisa, koji je jednako vredan kao i onaj u Bogorodičinoj crkvi.

Kraljeva crkva, zadužbina Stefana Uroša II Milutina u Studenici, mnogo je manja od Bogorodičine, a posvećena je njenim roditeljima – svetiteljima Joakimu i Ani.

Majstori i restauratori na Kraljevoj crkvi prevashodno rade na uklanjanju naslaga koje su se vekovima taložile na kamenim vencima, potprozornicima i stubovima, a cilj je da se reši problem vlage, kako freske ne bi propadale i kako bi crkva ostala sačuvana za buduća pokolenja, prenosi Radio-televizija Srbije.

Kralj Milutin je bio jedan od najmoćnijih srpskih vladara, a nakon što ga je crkva kanonizovala kao Svetog kralja, jednako se poštuje i slavi u Srbiji i Bugarskoj. Ostao je upamćen kao zadužbinar i kralj koji je najduže vladao od svih Nemanjića – za 39 godina vladavine vodio je uspešne ratove protiv Vizantije i Bugarske od kojih je trajno preoteo teritorije od Ohrida do Braničeva. Kanonizovan je 1324. godine kao Sveti kralj. Njegove čudesne isceliteljske mošti nalaze se u crkvi Svete nedelje u Sofiji.

U Manastiru Studenica je u toku 2021. godine sproveden još jedan veoma značajan projekat – restauracija najvrednijeg živopisa u Srbiji iz vremena Svetog Save, u Bogorodičinoj crkvi.

Radove je izveo Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, a sredstva obezbedilo Ministarstvo kulture i informisanja.

Glavni hram manastirskog kompeksa posvećen Bogorodici Dobrotvorki, Evergetidi, građen je kao centralna zadužbina koju je Stefan Nemanja namenio sebi za grobnu crkvu.

Najraniji živopis Bogorodičine crkve najviši je domet vizantijske umetnosti sa samog početka 13. veka. Obnovljeni živopis iz 16. veka rađen je stručno i znalački i predstavlja prvi restauratorski poduhvat u Srba.