Trideset pet godina Beogradskog maratona

Lepe vesti za ljubitelje maratona. Beograd će i ove godine biti domaćin najveće sportske i trkačke manifestacije u našoj zemlji.

Ukoliko pitate trkača ”Zašto trčiš?”, vrlo često ćete dobiti odgovor “Zbog osećaja posle trčanja”. To je zapravo onaj trenutak kada se u telu luče hormone sreće: oksitocin, dopamin i serotonin. Ali, ukoliko ipak pripadate grupi onih kojima trčanje, iako najzdravija nije omiljena fizička aktivnost, verovatno ni ne pretpostavljate da bi vam upravo trčanje pomoglo da živite duže. Naime, prema rečima stručnjaka, osobe koje trče redovno u proseku žive tri godine duže, a samo jedan sat trčanja produžava život za sedam sati.

Ukoliko nakon ove informacije odlučite da obujete patike i napravite prve trkačke rezultate, obavezno propratite Beogradski maraton koji će vas dodatno inspirisati da postanete deo trkačke porodice.

Naime, trkači iz cele Srbije, regiona i sveta ponovo će se okupiti na beogradskim ulicama 15. maja, jer će naša prestonica biti domaćin 35. jubilarnog Beogradskog maratona, najveće sportske i trkačke manifestacije u našoj zemlji.

Kada počinje priča o Beogradskom maratonu?

– Priča o Beogradskom maratonu počinje pre 35 godina, a u tome nam je mnogo pomogao Fred Libou, tvorac savremenog trkačkog pokreta, osnivač Njujorškog trkačkog kluba koji broji 55.000 članova i Njujorškog maratona. On je i kreator staze Beogradskog maratona koja je morala da ispuni nekoliko kriterijuma, pre svega da bude dobra za trčanje, ali i da pruži ono što je, zapravo, veoma važno za svaki maraton – da bude razglednica grada, da prođe kroz delove koje treba prikazati svetu. Staza Beogradskog maratona je promenjena 2017. godine, nakon 28 godina, jer smo u skladu sa razvojem grada želeli da uključimo još jedan od simbola Beograda, a to je svakako „Most na Adi“ – počinje priču o Beogradskom maratonu direktor Darko Habuš.

Prvi Beogradski maraton održan je u maju 1988. godine

Beogradski maraton je jedan od najstarijih međunarodnih događaja, a ujedno i jedini koji je zadržao taj status čak i u vreme sankcija koje su uvedene prema SR Jugoslaviji. Zanimljiva činjenica je da je Beogradski maraton održan i za vreme bombardovanja Srbije. Te 1999. godine u trci je učestvovalo 37 maratonaca iz šest zemalja i svi su dobili lovorove vence, jer su svi bili pobednici – trčali su u gradu koji je tih dana bio konstantno bombardovan.

“Sve je više trkača na ulicama”

Trčanje je definitivno postalo popularno ne samo u Srbiji već i u celom svetu. To je globalni trend i sve je više trkača na ulicama. Ljudi krenu sa rekreacijom, a onda počnu da postavljaju sebi izazove poput vremena koje žele da postignu, zatim trka koje žele da istrče i tako napreduju. U ljudskoj prirodi je da se čovek takmiči sa samim sobom. “Pre korone je bilo oko 8.000 trkača iz 70 zemalja, a sada očekujemo nešto preko 6.000”, kaže Darko.

Darko Habuš

Slogan ovogodišnjeg maratona je „Prijateljstvo na duge staze“ i simbolizuje tradiciju dugu 35 godina i zajedništvo između Beogradskog maratona i svih njegovih domaćih i stranih učesnika, građana Beograda i Srbije, Grada Beograda kao pokrovitelja i najvećeg partnera, mnogobrojnih državnih institucija kao što je Ministarstvo sporta, organizacija, sponzora i partnera, bez kojih ne bi ni bilo Beogradskog maratona.

– Svaki Beogradski maraton zapravo direktno ili indirektno organizuje nekoliko hiljada ljudi – volontera, policajaca, lekara i medicinskog osoblja, kao i mnogobrojnih gradskih službi. I na kraju, želeli bismo smo da istaknemo da je nemerljiv doprinos svih trkača i učesnika, jer bez njih ne bi ni postojao Beogradski maraton – kaže Darko.

Takođe, kao i svi prethodni događaji u organizaciji Beogradskog maratona i ovaj će biti posvećen izuzetno važnim i aktuelnim društvenim temama, kao što su promocija značaja bavljenja fizičkom aktivnošću, promocija značaja zaštite životne sredine i pomoć i podrška osobama sa invaliditetom, kao i njihovo uključivanje u redovne tokove rekreacije, sporta i života.

Besplatne kotizacije za 10 porodica na ovogodišnjem maratonu

U skladu sa praznikom na koji se održava ovogodišnji Beogradski maraton, a
to je Međunarodni dan porodice, Beogradski maraton želi dodatno da motiviše porodice da zajedno istrče štafetni polumaraton, pa će tim povodom dodeliti besplatne kotizacije za prvih 10 porodica koje se jave.

Ukoliko se u ovom trenutku pitate da li vi to možete, Darko Habuš kaže DA!

Beogradski maraton je namenjen apsolutno svima, od rekreativaca i onih koji nikada nisu potrčali, roditeljima sa decom, ljudima sa kućnim ljubimcima, osobama sa invaliditetom, ali i ljubiteljima trčanja, profesionalnim sportistima i elitnim trkačima.”

“Neki od naših ranijih slogana „Bez barijera“ i „Može svako“ na najbolji način oslikavaju našu poruku da su na maratonu svi dobrodošli.”

Nemerljiv je doprinos sveukupnom zdravlju, jer trčanje je oslobađanje od stresa, relaksira, rekreira, razbistri glavu, rastereti.

– Mi trkači smo malo naporni ostalim ljudima koji ne trče, jer stalno pokušavamo da uvučemo i aktiviramo druge ljude, jer znamo dobre strane svega – priznaje Darko Habuš.

I mada ne postoje loše strane trčanja bitno je da slušate svoje telo, jer niko osim vas ne može da odredi granice kada rekreacija ili trening više štete, nego što vam koriste. Možda je zapravo jedina loša strana bavljenja sportom ukoliko sebe terate preko granica svojih mogućnosti.

Da li neko ko nije mentalno jak može istrčati maraton?

– Ako neko nije mentalno jak, teško da može da istrči maraton i verujem da će se trkači sa mnom složiti. Ali svakim treningom čovek jača svoju mentalnu snagu. Prvo izađemo da šetamo, pa pomislimo da bi mogli malo i da se rekreiramo laganim trčanjem, pa istrčiš jedan kilometar, pa dva, pa tri, ali to rade uglavnom ljudi koji su željni borbe i izazova – kaže Darko.

“Maraton je mentalna borba”

Kada neko ima mentalnu barijeru on neće sebe gurati preko „komfor zone“. Iz tog razloga je za maraton pre svega potrebna jaka fizička priprema, jer bez toga sigurno nećeš biti u stanju da istrčiš 42 km. Maraton je definitivno i mentalna borba.

Kada nisi dovoljno spreman, poslednjih 5 km polumaratona ćeš istrčati na glavu (mentalnu snagu). Za razliku od polumaratona, ako nisi fizički spreman, stazu od 42 km nećeš izgurati „na glavu“.

Kao i za učešće na svim ostalim trkačkim događajima, učesnici treba da odmere svoje mogućnosti i da izaberu stazu koja im najviše odgovara. Bilo da je to šetnja na stazi dugoj 2,5km ukoliko uopšte nisu spremni ili ako nisu dovoljno spremni za polumaraton mogu istrčati u štafeti sa još 3 člana ekipe po 5,5 km. Za polumaraton ili maraton je savet da ne pokušavate ukoliko niste spremni.

Pokazaćeš da si spreman, ukoliko se oporaviš od trke za jedan dan.

Kada se događa prelomni trenutak tokom trke?

Za one koji prvi put trče polumaraton, on se lomi na 12 ili 13 km na Mostu na Adi koji je dugačak 4km u oba pravca. Prelomni trenutak u maratonu je na 32 ili 33 km kada je osim fizičke snage neophodna i mentalna snaga.

Ovaj maraton neće biti drugačiji u odnosu na sve maratone koji su prethodili koroni, potvrđuje Darko i dodaje da nas očekuje praznik sporta nalik na godine pre pandemije.